Mi sa Vama u stvarnosti biljne proizvodnje
Proizvodnja hrane se ne odnosi samo na količinu iste, već i na njen kako kvalitet tako i na odgovornost u vezi sa zdravljem ljudi i životne sredine. Sve strožiji propisi i intenzivnije kontrole kvaliteta hrane nas obabvezuju da se savesno i stručno nosimo sa svim izazovima biljne proizvodnje. Konvencionalni sistem poljoprivrede se zasniva na upotrebi pesticida i mineralnih đubriva u proizvodnji. Međutim , to je dovelo do štetnih efekata na javno zdravlje. Svesni ove činjenice, šta se nameće kao izazov svima nama? Kako održati proizvodnju sa manjom ili bez primene pesticida , đubriva i drugih sredstava koji pomažu biljkama i proizvođačima da se izbore sa izazovima u proizvodnji? Njih je mnogo. S druge strane ne mogu se preko noći napustiti tehnologije koje su se stvarale i razvijale decenijama pre. Mnogi proizvođači širom sveta praktikuju integralno upravljanje štetočinama (IPM). To znači da proizvođači koriste različite metode u gajenju i zaštiti svojih useva i da biraju hemijska sredstva samo kada je to bolja opcija. U ovaj koncept proizvodnje uključuju se alati kao što su plodored, bolja genetika biljaka (sa boljom otpornošću na bolesti i insekte), prirodni predatori.
Štetočine se obično definišu kao insekti ili druge životinje koje napadaju useve i uništavaju ih. Obično se mnogo hemijskih sredstava ili pesticida upotrebljava da bi ih se rešili. Problem i dalje postoji, a upotreba pesticida dovodi do drugih problema koji se tiču zdravlja ljudi i životinja.
Integralno upravljanje štetočinama (IPM) je strategija zasnovana na ekosistemu koji za cilj ima dugoročnu prevenciju štetočina ili njihovo suzbijanje kroz kombinaciju tehnika kao što su biološka kontrola, manipulacija staništima, modifikacija kulturnih praksi i upotreba otpornih sorti. Prema ovoj metodi, pesticidi se koriste samo prema standardnim utvrđenim smernicama i tretman se vrši sa ciljem da se uklone samo ciljni organizmi. To je metoda koja se koristi za rešavanje problema sa štetočinama bez ili sa niskim nivoom rizika za ljude i životnu sredinu. To je ekološki prihvatljiv metod kontrole štetočina. IPM uključuje nekoliko bioloških, ekoloških, fizičkih i hemijskih strategija za kontrolu problema štetočina IPM programi koriste informacije o životnim ciklusima štetočina i njihovoj interakciji sa životnom sredinom. Ove informacije se zatim koriste za kontrolu štete od štetočina.
U praksi integralna zaštita obuhvata četiri koraka. Prvi korak jeste procena štete na osnovu praga štetnosti a to je tačka kojom se pokazuje koji štetni organizmi i koji uslovi životne sredine ukazuju na to da se moraju preduzeti mere suzbijanja. Sledeći korak je identifikovanje i praćenje štetnih organizama. Ne zahtevaju svi insekti, korovi i ostali živi organizmi stalnu kontrolu. Mnogi organizmi su bezopasni a mnogi su i korisni. Naredni korak je prevencija kao prvi deo kontrole korovskih biljaka, štetočina i bolesti koja podrazumeva negu useva i primenu agrotehničkih mera koje sprečavaju ili minimalizuju mogućnost da one postanu pretnja. Na kraju , četvrti korak je kontrola. U slučaju kada rezultati praćenja korova štetočina i bolesti ukažu na neophodno suzbijanje i kada preventivne mere nisu više efikasne ili dostupne.