
Postoje dva gledišta nastanka promene boje odnosno žutila u biljci.
Jedno se odnosi na fiziologiju biljke: Odnosno fenološki stadijum u kome se nalazi, njene hranidbene potrebe ili neki izvor stresa koji izaziva lošu apsorpciju hranljivih materija. Drugo je u domenu zdravstvenog stanja biljke i uticaja napada patogena. U ovom članku ćemo se pozabaviti žutilom (hlorozom) biljke sa fiziološke tačke gledišta.
Dobro je znati!
Da bi biljka pravilno rasla i razvijala se potrebno joj je 16 hranljivih elemenata, od kojih su 3organska, ugljenik, vodonik i kiseonik biljka će preneti kroz listove i korene prirodnim putem. Međutim, postoji i 13 drugih elemenata, mineralnih elemenata koji se ne nalaze uvek optimalno u zemljištu i vodi.
Jedan od najvažnijih elemenata ove grupe mineralni elementi je azot (mada postoji i organski oblik). Azota ima u izobilju u atmosferi; oko 78% sastava atmosfere čini ovaj element, međutim, biljka ga kao takvog ne usvaja direktno, nego ga usvaja preko korena uz pomoć određenih bakterija poznatih kao fiksatori azota. Drugi oblik azota je iz organske materije.
Kada nema dovoljno bakterija fiksatora azota u zemljištu i kada je sadržaj organske materije nizak, biljke bi mogle da ispolje simptom nedostatka azota, uglavnom u lišću.
Zašto? Azot je ključni element (zajedno sa magnezijumom), za formiranje hlorofila, zelenog pigmenta u biljci koji usvaja sunčevu energiju bitnu za fotosintezu.
Bez azota, biljka gubi intenzivnu zelenu boju i postaje žućkasta i slaba, uglavnom u svojim listovima.
Magnezijum je još jedan element značajan za sintezu hlorofila, te nedostatkom ovog elementa ispoljava simptom žućenja lista ( hloroza).
Ali sada se postavlja drugo pitanje, kako razlikovati oba tipa žutila, nedostatak magnezijuma od azota?
Jednostavnije je nego što izgleda, žutilo usled nedostatka azota je jednolično na listu, a žutilo zbog nedostatka magnezijuma, javlja se samo između nerava lista, tako da je nervatura lista izraženije zelene boje.
Elementi kao što su gvožđe i cink su takođe važni za stvaranje hlorofila, a pototovo su neophodni elementi u ranim fazama rasta i razvoja. Ovo nisu veoma pokretni elementi i žutilo koje nastaje usled njihovog nedostatka može se videti na izbojcima i srednjem delu biljaka.
Konačno, kada biljka dođe do svog "kraja" proizvodnog procesa ima tendenciju da oslobađa određena jedinjenja (fitohormone) kao znak da je njen životni ciklus došao do kraja. To jedinjenje je etilen, vrsta hormona starenja koja ćelijama i tkivima signalizira da je došao kraj. S obzirom na ovo, ne možemo mnogo učiniti jer se biljka povinuje svojoj genetici.